Postoji svijet i izvan tvoje comfort zone
“Izađi iz comfort zone”, kažu. “Bit će ti super”, kažu. I ti ih onda poslušaš i to bude zadnji put da slušaš savjete drugih ljudi. Ako te zanima zašto ja dva puta razmislim prije nego što izađem iz comfort zone – nastavi čitati.
Ako imalo voliš i pratiš motivacijske citate, onda sam sigurna da si ovo već negdje vidio:
Osnove comfort zone
Sažetak tekstova i članaka na ovu temu bio bi sljedeći:
Ti živiš u lijepoj, poznatoj, toploj i sigurnoj comfort zoni, a izvan nje se događaju čuda i magične stvari. Ili tako nekako.
A što je zapravo comfort zona i koje zone još postoje?
U slobodnom prijevodu, Wikipedia kaže sljedeće:
“Comfort zona je psihološko stanje u kojem nam je sve poznato, stvari su “pod našom kontrolom” i osjećamo vrlo niske razine stresa i anksioznosti.”
Sama definicija comfort zone pojavila se 1908. godine u jednom psihološkom eksperimentu u kojem su miševi morali savladati različite zadatke uz različite stresne uvjete. Eksperiment je pokazao da su miševi bili uspješniji što je razina stresa bila viša. Ali samo do određene granice. Nakon te granice rezultati su ponovno padali.
Zaključci tog eksperimenta mogu se slikovito prikazati i na sljedeći način (za sve moje inženjere, graf je više lijep, nego što je precizan):
Dakle, postoje tri zone u kojima se svatko od nas može nalaziti:
- Comfort zona (o kojoj se najviše piše)
- zona učenja
- zona panike.
Komfort zona
Ta divna zona u kojoj se osjećamo sigurno i u kojoj je život jednostavan i predvidljiv. Većina nas većinu svog života provede upravo ovdje.
Okruženi savjetima da moramo napustiti comfort zonu, ajmo uzeti minutu i reći hvala za divne stvari koje se u njoj nalaze.
Comfort zona je moj krevet u 8 sati ujutro kada me, po već uhodanom rasporedu, Zoe probudi svojom mokrom njuškom. Comfort zona je čitanje knjigice prije spavanja. I gledanje filma vikendom, u krevetu, među toplim dekicama i jastucima, s čajem u ruci. Ako ćemo iskreno, veliki dio moje comfort zone je blisko povezan s mojim krevetom.
Nakon diplome, ja sam postala majstorica komfora. Uselila sam se u ovu zonu odlučna u namjeri da se iz nje više nikada ne maknem.
Probudila bih se, prošetala Zoe, doručkovala, obukla se, otišla na posao, vratila se s posla, večerala, pogledala seriju s Dinkom, otišla spavati. I uvjerila sam se da sam s tom rutinom savršeno zadovoljna. I da mi ništa više od toga ne treba.
Četiri tjedna kasnije moj plan je neslavno propao. Nikada nisam bila nezadovoljnija. Jer nisam napredovala. I iskreno, dosađivala sam se. Tada sam naučila da se u comfort zoni nalaze tri zamke.
- Smanjujemo svoje snove, prilagođavamo ih i radimo kompromise kako bi oni stali u tu malu zonu u koju smo se zatvorili.
- Stagniramo. Ne rastemo. I nećemo nikada doseći svoj puni potencijal. Ili bili koji potencijal.
- Navikavamo se na sigurnost comfort zone i postaje nam sve teže izaći van. “Dovoljno dobro” postaje novo normalno. I prihvatljivo.
I to su razlozi da izađemo iz comfort zone. Iako je divna i sigurna i poznata. Apsolutno je poželjno doći u comfort zonu, raskomotiti se i napuniti baterije. Ali nije prihvatljivo tu i ostati.
Zona učenja
Zona učenja je mjesto gdje se događa čarolija. Barem tako kažu…
Kao netko tko je u fazi odvikavanja od comfort zone, pokušavam usvojiti naviku o kojoj sam pisala u prethodnom postu. Pokušavam što češće, bez puno razmišljanja, reći “da”. Na lude prijedloge svojih prijatelja. Na poslovne prilike. Na rečenice koje počinju s “trebamo dva dobrovoljca…”.
Tako nekako sam i završila u Litvi. Na treningu za trenera.
Zamisli da te prebace avionom preko pola Europe, zatvore u 60 kvadrata s 35 nepoznatih ljudi iz cijele Europe i cijeli prvi dan te ne puštaju u tvoju sobu (nakon dva avionska leta, i u čarapama koje su na tvojim nogama već dva puta prošle proces močenja i sušenja), a na kraju te smjeste na krevet na kat u sobu s desetero ljudi.
E pa to je blagi opis mog prvog dana u Vilniusu. Kako bih ti možda još jasnije dočarala svoje raspoloženje prve večeri prije spavanja, citirat ću ti što sam napisala u bilježnicu: Što je meni ovo trebalo?! … “Da” izazov neuspješan – Ne da mi se i boli me grlo.
Ako brzo premotamo na kraj cijelog iskustva, samo deset dana kasnije, jedina rečenica koju uporno ponavljam kao papagaj je – najbolje iskustvo ikada!
I to je zapravo slikovit opis prelaska iz comfort zone u zonu učenja. Zakoračiš malo izvan, ne osjećaš se najugodnije, susrećeš se s izazovima, rasteš, mijenjaš se i na kraju se opet osjećaš dobro i sigurno.
Jer se tijekom tog procesa tvoja comfort zona proširila.
I sada se život s tih 35 ljudi u samo 60 kvadrata nalazi u mojoj comfort zoni. I to je jedini način da nove navike, ponašanja i nove vještine postanu dio tvoje svakodnevice i tvog “normalnog”.
Zona učenja vodi svim onim frazama koje i ti i ja želimo: život bez granica, istraživanje novih stvari, nove prilike, stvari koje nikada nisi probao, hrabrost, snovi, uspjeh.
Kao što kažu, mišići se grade onim zadnjim ponavljanjem vježbe, kada si siguran da više ne možeš.
Zona panike
I na kraju, zona koja je možda najzanimljivija i najmanje zastupljena kada pričamo o ovoj temi.
Kada sam odlučila svoju četvrtu godinu studija provesti u Njemačkoj, očekivala sam sve one, već spomenute, divne stvari koje su dio zone učenja. Adrenalin, istraživanje, učenje, rast, nova iskustva… Na kraju krajeva, izašla sam iz svoje comfort zone. A obećali su da nas izvan comfort zone čeka čarolija.
E pa – ništa od toga. Prva dva mjeseca sam provela u svojoj sobi, gledajući sezone i sezone serija. I u tom sam periodu bila zahvalna na tri stvari:
- brzom internetu
- neobaveznim predavanjima
- cimerici punoj razumijevanja (Svaka joj čast, jer nije lako razumjeti nekoga tko je došao na Erasmus, a odbija izaći iz svoje sobe.)
Tek sam kasnije shvatila da nisam izašla iz comfort zone. Katapultirala sam se iz nje. Dobrovoljno.
S obzirom na to da je korak bio prevelik, nije nastupilo učenje, nego panika. Kao kada Zoe u šetnji izgubi mene ili D. iz vida pa počne bezglavo trčati u spontano odabranom smjeru (obično pogrešnom).
Ovo je zona u kojoj gubiš fokus, u kojoj rezultati postaju lošiji i u kojoj stagniraš ili čak nazaduješ. Univerzalan savjet bi bio – ne ulazi.
Postoje dva načina ulaska u zonu panike. Jedan je uzimanje prevelikog zalogaja, prenaglo. A drugi je manje primjetan i često nam se potkrade. Ako se predugo nalaziš u zoni učenja, bez pauze i odmora, postoji opasnost da sasvim spontano prijeđeš u zonu panike.
I zato ja dva puta razmislim prije nego što izađem iz comfort zone. Prije svega, kako bih procijenila radim li možda prevelik korak koji će me lansirati u zonu panike. A i zbog toga što je comfort zona divna. U njoj se odmaramo i punimo baterije.
Bez comfort zone ne bi bilo ni zone učenja. A ni napretka.
Dakle, dva zaključka priče bi bila:
U moru članaka koji kritiziraju tvoju comfort zonu, želim ti reći da je sasvim u redu smjestiti se u njoj, uzeti pauzu i napuniti baterije. Svi mi to ponekad trebamo. ALI. Nakon što si napunio baterije i osjetio ono poznato zujanje dosade, proviri iz svoje comfort zone. Tamo vani se ostvaruju snovi.
A sada pitanje za tebe. U kojoj zoni provodiš najviše vremena? Uz “reci da” metodu, koje još metode koristiš kako bi više vremena provodio u zoni učenja?
I na kraju, želim ti da svakog dana isprobaš nešto novo. Jer kako kaže jedan od mojih najdražih citata: If you want something you’ve never had, you have to do something you’ve never done.
Tea