TeaTime rođendan: 3 navike zbog kojih je treća godina bila uspješna

Treći TeaTime rođendan

Bila sam uvjerena da je četvrti. Toliko, da sam na pitanje na jučerašnjoj konferenciji odgovorila sa – sadržaj za TeaTime kreiram već četiri godine.

Očito ulazim u onaj period kada je “rođendan treći no feels like – oduvijek“.

Iako ove godine fokus nije bio na novim tekstovima (19 novih tekstova), platformu je u 12 mjeseci posjetilo 68.395 (različitih) ljudi! Od jučer pokušavam zamisliti toliki broj ljudi na jednom mjestu i još uvijek nisam smislila prikladnu usporedbu. No hvala ti što si tu!

Meni najvažnija statistika u protekloj godini i dalje je – prosječno vrijeme provedeno na stranici, koje i ove godine iznosi više od 3 minute (3:01).

Tu sam negdje odlučila stati sa statistikama i podijeliti s tobom ostale ogromne stvari koje smo zajedno kreirali ove godine.

Gdje smo bili?

  • Možda najveća promjena u ovoj godini bio je prelazak na model “full-time TeaTime”. Iako će obrt u siječnju imati već dvije godine, od travnja i službeno radim samo za sebe.
  • U lipnju je lansirana prva generacija offline #radimposvom akademije koju je u samo nekoliko mjeseci prošlo više od 50 genijalnih ljudi.
  • Nakon prve akademije pojavila se potreba za online podrškom u prvoj fazi razvoja – od kreiranja strategije, do platforme i sadržaja. Tako je u kolovozu nastao Content Creatives, 12-tjedni online program kroz koji je do sada prošlo 20 kreativaca.(Update: Content Creatives postao je online #radimposvom Akademija)
  • Nekoliko puta tijekom godine radila sam i 1-na-1 sa zanimljivim ljudima u sklopu consultinga što je bilo baš posebno i intenzivno iskustvo.
  • Održala sam nekoliko (regionalnih) predavanja koja su me (ili zbog teme ili zbog ciljane skupine) natjerala da izađem iz comfort zone. Tako smo se družili na FOI-u u Varaždinu, na kolegiju Psihologija rada na Hrvatskim studijima u Zagrebu, u Podgorici u sklopu Kreaktivator radionice, na Innovation Academyu u Zagrebu te na Kaktus konferenciji u Beogradu.
  • Ove godine posjetila sam samo 3 konferencije među kojima ne mogu ne spomenuti već godinama najdraži – Spark.me (ove godine) u Tivtu te nedavnu Kaktus konferenciju u Beogradu.
  • Čitali smo se na Super1.telegram.hr (u dva navrata), Elem.baUspehnabalkanu.comTomislavPancirov.comEkonomska-klinika.hr24sata.hr, autenticnikreativci.blogspot.com.
  • I najvažnije – ovo je bila godina u kojoj smo se čuli gotovo svakog dana. Apsolutno sam uživala družeći se s tobom na InstagramuFacebooku, u mailovima i uživo. Druženje s tobom ostaje meni najdraži dio TeaTime-a i glavni razlog zbog kojeg upravo ulazimo u četvrtu godinu!

3 razloga zbog kojih je treća godina bila najuspješnija do sada

Ovo je zbilja bila uspješna godina. Štoviše, po prvi put u 28 godina, do kraja prosinca vrlo vjerojatno ću ostvariti sve svoje godišnje ciljeve. I to samo zbog 3 jednostavne navike za koje znam oduvijek, a (napokon) primjenjujem od siječnja ove godine.

1. Definiraj godišnji cilj

Možda već znaš da krajem svake godine odvojim jedno poslijepodne za brainstormanje ciljeva koje želim ostvariti u godini koja slijedi. U brainstormanju obično se vodim pitanjem Ne bi li bilo kul…, Ono što ja stvarno želim… ili nekom sličnom frazom za inspiraciju.

Dobivene ciljeve zatim prioritiziram prema nekoliko kriterija te na temelju toga odaberem 4-6 ciljeva na koje ću se fokusirati u sljedećih 12 mjeseci.

Ove godine imala sam 6 (poslovnih i privatnih ciljeva) koje sam zatim podijelila po mjesecima kako bih se u svakom trenutku u godini fokusirala na samo jedan. Što me dovodi do druge navike.

2. Fokusiraj se i reci NE

Svaki put kada istovremeno pokušam naučiti španjolski, živjeti zdravo, lansirati akademiju i kreirati novi in-house trening – doživim mini „ja to ne mogu, ništa ne funkcionira, dosta mi je“ trenutak.

Zato sam ove godine dala sve od sebe kako bih se u svakom trenutku fokusirala na samo jedan cilj. Na primjer, cilj za prva 3 mjeseca ove godine bilo je usvajanje navike redovitog vježbanja. Tijekom tri mjeseca nisam se opterećivala rastom na Instagramu ili razvojem akademije jer moj cilj je bio vrlo jasan – vježbati 3 puta tjedno prema BBG programu.

Zahvaljujući jasnijem fokusu, ove godine sam često govorila NE. Činjenica da sam u 12 mjeseci bila na samo 3 konferencije najbolji je dokaz toga. Fokus na samo jedan cilj je u ovoj godini u potpunosti transformirao moju produktivnost i osjećaj motivacije.

3. Calendar blocking

Posljednja navika koja se savršeno nadovezala na prethodne dvije bila je calendar blocking. Kada danas pogledam godinu unazad, točno znam gdje sam bila, u što sam ulagala vrijeme i što (ni)je funkcioniralo. Budući da sam već pisala o načinima na koje je calendar blocking promijenio moj život, ovoga puta predlažem da klikneš na link i testiraš ga za sebe.

Kamo idemo?

Sljedeća 2 mjeseca planiram se posvetiti realizaciji posljednja dva cilja na listi – lansiranju platforme na engleskom jeziku te newsletteru. Nakon toga, u prosincu ću ponovno odvojiti poslijepodne za brainstormanje novih 4-6 ciljeva i jedva čekam vidjeti što će biti fokus u godini koja slijedi.

Do tada, jedan cilj ostaje nepromijenjen. I dalje planiram biti tu za tebe kroz TeaTime. Kada imaš izazov s organizacijom, kada se prijavljuješ za novi posao, kada lansiraš nešto svoje. Možda ćemo se više družiti na newsletteru, možda me ulovi napad kreativnosti pa ćemo se čitati na blogu, a možda se u potpunosti prebacimo na neku novu platformu.

Kako bilo da bilo, veselim se nastavku našeg druženju i jedva čekam vidjeti što ćemo sve zajedno ostvariti u godini koja slijedi.

Navijam za tebe,

Tea

P.S. Koje (male i velike) ciljeve si ti ostvario u proteklim mjesecima? Podijeli u komentarima!

TeaTime: Kako kreirati posao po svojoj mjeri

 

S otvaranjem obrta sam odugovlačila mjesecima. I to mi se činilo kao ogromna odluka i odgovornost. Zapravo, još uvijek mi se čini kao ogromna stvar. I baš zato obožavam provoditi vrijeme s ljudima koji na poduzetništvo gledaju kao na slaganje LEGO kockica.

Često primam poruke i mailove s pitanjem – kako napraviti taj veliki korak. Najbolji odgovor koji mogu dati na to pitanje su poduzetnički primjeri kao što su Marija i Marina.

Postoje manje stresni i više stresni poslovi i industrije, a event menadžment je jedna od stresnijih. Međutim, slušajući njih dvije kako planiraju event, dogovaraju detalje putovanja za Švedsku i Dansku te istovremeno biraju dizajn vrećica – dobila sam osjećaj da je to najlakši posao na svijetu.

Nakon višegodišnjeg rada u istoj agenciji, Marina i Marija su odlučile otvoriti vlastitu. Uz male klince i dobronamjerne “možda nije najbolji trenutak” savjete. Danas, samo godinu i pol kasnije, Wanderlust Events je surađivao s klijentima kao što su Atlantic, Audi, Red Bull, Pliva, Renault, Electrolux, Samsung i mnogi drugi. Ako ih googleaš, uz službenu web stranicu pronaći ćeš o njima možda dva članka jer im “promocija nije potrebna”. Većina klijenata dolazi putem preporuka, a prvi klijenti im redovito postanu stalni klijenti.

Baš ovog tjedna sam naišla na video čija je glavna poruka bila – nije dovoljno raditi ono što voliš. Važno je raditi ono što voliš u uvjetima u kojima si najproduktivniji. Neki su kao stvoreni za open space i dinamičan tempo korporacije, dok drugi daju svoj maksimum u manjim timovima ili u individualnom radu. Neki su produktivni od 9 do 5, dok drugi najbolje rezultate u danu postižu u ranim jutarnjim ili pak kasnim večernjim satima. Tvoja je odgovornost saznati u kojim radnim uvjetima najbrže rasteš. A onda kreirati radnu okolinu koja ti to omogućuje.

Poduzetništvo je samo jedan od scenarija koji ti omogućuju kreirati posao po tvojoj mjeri i jedva čekam da čuješ kako taj posao izgleda u Marininom i Marijinom scenariju.

Kada dođeš na čajanku s dvije event menadžerice, naučiš da je i doručak dio aranžmana, a nakon takvog uvoda, naš razgovor je bio još zanimljiviji. U ovoj čajanci tako možeš čuti sljedeće:

  • Kako donijeti odluku o ulasku u poduzetničke vode
  • Kako se nositi s neplaniranim izazovima
  • Je li rad od doma idiličan kao što zvuči
  • Organizacijski alat kojeg svakodnevno koriste
  • Kada im najbolje ideje padaju na pamet
  • Kako postići da klijenti “dolaze sami od sebe”

 

 
Volim ti prenositi priče koje me inspiriraju. I baš zato sam sigurna da će ti se svidjeti Marijina i Marinina poruka na samom kraju videa.

Ako si pogledao video, ono što nas tri zanima je – kako bi izgledao posao po tvojoj mjeri?

 

TeaTime: Kako iskoristiti sve sate u danu

Do sada već znaš da će se teme na TeaTimeu, tijekom sljedeća tri mjeseca, fokusirati na produktivnost i navike. Međutim, još uvijek ti nisam rekla zašto (a na TeaTimeu se rijetko što događa slučajno).

 

Već neko vrijeme ti planiram natipkati svoj poslovni update. I budem. U nekom od sljedećih članaka. Za sada, sažetak glasi ovako – prije ljeta sam odlučila skočiti u poduzetničke vode. A onda sam dobila priliku sudjelovati na projektu koji se ne propušta.

Umjesto ILI-ILI smjera, donijela sam svjesnu odluku raditi na obje stvari paralelno. Što podrazumijeva radno vrijeme 9-5, ali i radne noći i vikende. Dvadesete su vrijeme za zasukati rukave.

Općenito vjerujem da svatko od nas ima dovoljno sati u danu. I obožavam ljude sa „može se“ stavom. Istovremeno znam da će odabrani scenarij zahtijevati JAKO dobru organizaciju, prave navike i disciplinu. A ako ću već, tijekom sljedećih mjeseci, proučavati teme organizacije i produktivnosti, nema razloga da sve naučeno i testirano odmah ne podijelim i s tobom na TeaTimeu.

 

Kada sam u travnju donijela (konkretnu) odluku o poduzetništvu – prvo sam na kavu pozvala Ivana. Kada sam, dva mjeseca kasnije, razmišljala mogu li se kvalitetno posvetiti i vlastitom obrtu i novom projektu – prvo sam se sjetila Martine.

Martina je ovogodišnja predsjednica eSTUDENTa. Koja istovremeno radi. I studira. I uči ruski. I pritom ima dovoljno vremena za ljude oko sebe. I možda najvažnije – sve to radi kvalitetno. Iznad prosjeka. Martinin raspored je ispunjen od jutra do mraka i kave dogovaramo barem dva tjedna unaprijed. Ali kada ih dogovorimo, one traju dugo.

 

Za razliku od naših uobičajenih kava, ovoga puta smo se, odlučile fokusirati samo na temu organizacije i upravljanja vremenom. U najnovijoj TeaTime epizodi, u samo 19 minuta, tako možeš saznati sljedeće:

  • Što je sveti gral ljudi koji rade više od 12 sati dnevno
  • Koji su Martinini svakodnevni trikovi za uštedu vremena
  • Koji alat za planiranje je „najljepša stvar na svijetu“
  • Što raditi kada ne radiš
  • Moramo li svi biti jednako “zaposleni”

 

 

Nakon što si pogledao čajanku, natipkaj mi u komentarima svoje pravilo ili trik koji ti pomaže u periodima kada imaš puno obaveza na tanjuru.

 

Ako pak nemaš problem s organizacijom, nego s motivacijom i češće se pronalaziš u „ne znam što želim“ skupini – imam za tebe odličnu vijest (ako si student).

U eSTUDENT se moguće učlaniti samo jednom godišnje. I taj trenutak je upravo sada (prilika ističe već u nedjelju, 15. listopada).

eSTUDENT je glavni „krivac“ za to gdje sam danas. A „to gdje sam“ trenutno obuhvaća rad na izazovnom projektu, vlastiti obrt “sa strane”, kao i niz poslovnih treninga i konferencija na kojima sudjelujem kao predavač i trener.

 

Ako studiraš i živiš u Zagrebu, iskoristi ovu priliku. eSTUDENT je ulaganje koje se isplati!

 

TeaTime: Što će me pitati na razgovoru za posao?

Ante Mesić

Razgovor za posao je stresan. Točka.

Moraš pričati o sebi. (Pr)ocjenjuju te. Moraš imati zanimljiv i pametan odgovor na svako pitanje. Ne znaš što možeš očekivati. Nemaš iskustva. Stvarno trebaš taj posao. Znaš da je konkurencija velika. Nemaš pojma što ljudi nasuprot tebe očekuju, a želiš im se svidjeti.

Moj prvi razgovor za posao je bio totalno iznenađenje. Kao student sam došla u jednu firmu na spontanu “kavu” koja se vrlo brzo pretvorila u niz klasičnih pitanja o tome u čemu sam dobra i na čemu bih voljela raditi. Iako smo do tog trenutka ugodno ćaskali, u trenutku kada je moj mozak shvatio da je ovo “pravi, pravcati intervju”, sve je krenulo nizbrdo.

Točno sam mogla osjetiti navalu adrenalina i promjenu u glasu. Moj mozak je odjednom zapeo u beskonačnoj “ajme, što sam im sve rekla tijekom opuštenog ćaskanja” petlji, a štrebericu u meni je ulovila panika jer nisam imala spremne odgovore na sva ta tipična pitanja. Jer nisam znala da će to biti razgovor za posao!

 

Bez obzira na to je li ti razgovor za posao samo malo stresniji od telefonskog naručivanja hrane ili tijekom intervjua dobiješ pravi mali napadaj panike, jedini lijek za sve neobične simptome je – dobra priprema.

Nakon što sam u inbox primila i deseto pitanje na temu “Kako se pripremiti za razgovor za posao?”, znala sam da je krajnje vrijeme za razgovor sa stručnjakom. Većina tih pitanja se odnosila na standardne korporativne selekcijske procese, zbog čega sam znala da će Ante biti prava osoba za čajanku.

Iako Antu nisam upoznala na razgovoru za posao (nego na jednom treningu), zapravo bih voljela da je upravo on bio na mojim prvim intervjuima. Nakon što čuješ o čemu Ante razmišlja tijekom intervjua, na što obraća pažnju i kako gleda na tremu, shvatit ćeš da je na tvojoj strani i da jednako kao i ti želi da uspiješ.

 

Osim o razgovoru za posao, s Antom sam odlučila popričati i o svim ostalim pitanjima iz komentara/poruka/mailova koja se odnose na selekcijski proces. Neke od tema o kojima smo pričali su:

  • Zašto je rad u korporaciji “predobar”
  • Kada je pravi trenutak za prvi posao
  • Koje poslove moraš staviti u svoj životopis
  • Što napisati u CV-u ako nemaš baš nikakvo radno iskustvo
  • Kako se pripremiti za razgovor za posao
  • Koji je pravi odgovor na “klasično” pitanje o manama i vrlinama
  • Kako glasi jednostavno eliminacijsko pitanje koje puno govori o tvojoj motivaciji
  • I tri kriterija koji imaju najveći utjecaj na konačni ishod intervjua.

Ako su to teme o kojima trenutno razmišljaš, predlažem ti da odvojiš pola sata i čuješ što o svemu misli netko tko se obično nalazi “s druge strane stola”.

 

 

Ja danas uživam u razgovorima za posao i shvaćam ih kao savršenu priliku za upoznavanje neke nove kompanije na tržištu. Što mi onda daje i širu sliku o određenoj industriji, a često i nov način razmišljanja. Ako i ti na sljedećem intervjuu, želiš osjećati malo manje stresa, a malo više znatiželje i pozitivnog uzbuđenja, ova čajanka je dobar početak.

S obzirom na to da svaki razgovor traje prekratko, do neke sljedeće čajanke, sva dodatna pitanja za Antu natipkaj u komentarima (na blogu, Facebooku ili Youtubeu), pa ćemo na njih odgovoriti u pisanom obliku.

 

Ante, hvala ti što si odvojio cijelo poslijepodne s ciljem da ljudima barem malo olakšaš cijelo to selekcijsko iskustvo. I hvala ti što si u tim stresnim uvjetima pun razumijevanja. Također, hvala Zabi što nam je “iznajmila” pravi mali studio. Baš je bio užitak družiti se sa svima vama.

 

Ako postoji pitanje ili tema koju želiš vidjeti na TeaTimeu, klik na ovaj link i natipkaj mi to u kontakt formi na dnu stranice.

Želim ti što više uspješnih, opuštenih i zanimljivih razgovora za posao na kojima ćeš svima pokazati koliko si awesome!

 

TeaTime: Posao koji te čini sretnim – realna mogućnost ili mit?

Tomislav Pancirov blog

Mislim da mi je moj šef već na razgovoru za posao rekao da je firma u koju dolazim “lifestyle kompanija”. Pojma nisam imala o čemu priča. Ali zvučalo je zanimljivo… Drugi put sam taj izraz čula samo nekoliko mjeseci nakon potpisivanja ugovora, uz rečenicu “mi ne želimo previše rasti” (pričali smo o broju zaposlenika). I to me skroz zbunilo.
 

U mom svijetu su do tog trenutka postojale samo firme kojima je jedini cilj – više. Više zaposlenika. Više prihoda. Više klijenata. Više poslovnica. Više.

 
I onda sam konačno sjela i googleala što je to lifestyle business. Wikipedia ima svoju definiciju, moj šef svoju. Definicija lifestyle businessa zapravo ovisi o definiciji tvog “idealnog” životnog stila. Što znači da se i moja i tvoja definicija razlikuju.

Ti možda želiš prodavati hand-made nakit iz svoje vikendice na moru. Ili želiš biti freelance fotograf i putovati svijetom. U svakom slučaju, lifestyle business podrazumijeva posao koji odgovara tvom željenom životnom stilu.

Ne znam za tebe, ali ja sam uzbuđena što živim u vremenu u kojem je posao tu da podržava stil života, a ne obrnuto. I pritom ne pričamo o poslu koji radiš lijevom nogom. Pričamo o kvalitetnom poslu, vrhunske kvalitete.

Ako i ti želiš pokrenuti “nešto svoje” ali se ne pronalaziš u start-up sceni i razvoju aplikacija – ova čajanka bi ti se mogla (jako) svidjeti.
 

 
Tomislav Pancirov je neovisni profesionalac koji se i strateški i operativno bavi digitalnim komunikacijama (ako ti neki od tih pojmova nije poznat, obavezno pogledaj video).

Iako se bavimo drugačijim poslom, i Tomislav i ja smo imali istu reakciju kada smo prvi put naišli na pojam lifestyle kompanije. I to je prvi razlog zbog kojeg smo “kliknuli” na prvu. Drugi razlog zbog kojeg sam morala Tomislava dovesti na čajanku je uspješna realizacija njegove definicije lifestyle businessa. Dokaz da je tako nešto “moguće i kod nas”.

Da ne-poduzetnici ne bi ostali zakinuti, u drugoj polovici čajanke sam ispitala Tomislava sve tajne njegovog zanata, odnosno kakvu ulogu igraju digitalne komunikacije u izgradnji uspješne karijere. Kratak sažetak čajanke bi zvučao otprilike ovako:

  • Što je to lifestyle business (i zašto će ti se svidjeti)
  • Kada je pravi trenutak za pokretanje “nečeg svog”
  • Navika bez koje više nitko ne može uspjeti u poslovnom svijetu
  • Zašto je self-branding važan (posebno ako radiš u korporaciji)
  • Društvena mreža na kojoj moraš otvoriti račun već danas
  • Savjeti za potencijalne blogere (i zašto bi i ti trebao imati svoj blog)
  • I još puno toga…

 

 
Nakon ove čajanke imam barem deset novih (poslovnih) ideja i sigurna sam da ćemo Tomislava još viđati na TeaTimeu. Do tada, Tomislava možeš pratiti i na njegovom blogu.

A sada, mene i Tomislava zanima kako bi izgledao tvoj lifestyle business?

Svoju definiciju možeš natipkati u komentarima ispod članka ili na Facebooku. Jedva čekam pročitati tvoj odgovor!

 

TeaTime: Gdje i kako pronaći posao

Ne znam za tebe, ali mene ljute naslovi poput Mlađi od 30 godina bez posla u Hrvatskoj. Kad sam bila student, deprimirali su me. I to u periodu kada sam trebala vjerovati da mogu osvojiti svijet. Sada, mi takvi naslovi zvuče kao izgovor.

Tea, ako nisi zadovoljna na poslu, nisi ti kriva. Poslodavci u Hrvatskoj su užasni. Tea, nemoj se truditi i gristi u Hrvatskoj, kada to ionako nitko neće cijeniti. Vani je lakše.

 

Tko je ikada rekao da potraga za poslom, i to poslom u kojem ćeš uživati, treba biti lagana?

 

Kada je išta u životu, vrijedno truda, bilo lagano?

Nemoj me krivo shvatiti. Uvjeti nisu idealni. I možda bi jedan drugi ti, s istim iskustvom kao ti, brže i lakše dobio posao, na primjer, u Njemačkoj. Ili Irskoj. I to je tema o kojoj ćemo uskoro pričati.

Ali ovaj je post posvećen ljudima koji iz nekog razloga ostaju u Hrvatskoj. Neki nemaju uvjete za otići van. Neki su jednostavno “zapeli” ovdje. A neki možda, kao ja trenutno, vide puno više pluseva za ostanak nego za odlazak.

Bez obzira na razlog, tu si. U Hrvatskoj. I bez posla. Ili na poslu na kojem nisi zadovoljan. I svi članci/televizijski prilozi/portali ti poručuju da odustaneš. Jer posao u Hrvatskoj sigurno nećeš naći. Barem ne posao na kojem ćeš biti sretan i zadovoljan.

 

E pa ja sam popila čaj s jednom od onih cura koje zapamtiš. I koja je tijekom zadnje dvije godine aktivnog traženja i mijenjanja posla dobila više od 10 odličnih ponuda za posao u vodećim hrvatskim i stranim firmama. A ona nije puno drugačija od tebe i mene.

Dajana je završila ekonomiju (a znamo da i sami ekonomisti kažu da ih na tržištu rada ima previše). Nema veze na utjecajnim pozicijama. Većinu svog studija morala se sama financirati. A danas ta ista žena u svom životopisu ima imena kao što su Crowe Horwath, PricewaterhouseCoopers i Deloitte.

I zato sam, u inat svim člancima koji me ljute, pitala Dajanu u čemu je tajna.

 

S obzirom na to da je ovu ženu, u ovo doba godine, nemoguće uloviti prije zalaska sunca, ovoga puta ti donosim samo audio snimku. ALI audio snimku prepunu informacija. Preporučujem ti da poslušaš razgovor, a u nastavku možeš pronaći sažetak najvažnijih linkova.

 

 

Ako mene pitaš, prva tajna je: ne odustati. Bez obzira na broj odbijenica. Druga tajna je: uložiti puno truda. Poslovi ne padaju s neba. Ali je nebo puno poslova. Koji čekaju da se popneš do njih. Kao što Dajana kaže, nemoj čekati dream job, nego radi prema njemu.

 

Sve ostalo su korisni trikovi i informacije koje će ti pomoći u penjanju. Prve dvije stvari su na tebi. A da ti pomognemo u ovom trećem koraku, u nastavku se nalazi dobra baza informacija (i trikova) od kojih možeš krenuti.

Također, ako želiš pročitati više savjeta o tome kako napisati motivacijsko pismo i životopis – slijedi linkove.

 

Sada, nakon što si čuo Dajanina iskustva, što možeš napraviti već danas da bi se približio tom poslu koji želiš?

Što god odlučio, nemoj se zadovoljiti izgovorima. Moguće je pronaći i imati posao kakav zaslužuješ. Čak i u Hrvatskoj.

 

 

 

TeaTime: Studentsko putovanje oko svijeta u 80 dana

Sjećaš se Dragutina? Nedavno se vratio sa (studentskog) putovanja oko svijeta u 80 dana. Tijekom našeg razgovora, otkrio je kako je, kao student, realizirao jedno takvo putovanje, a odgovorio je i na pitanje je li mu to kasnije bila kompetitivna prednost prilikom traženja posla.

I ne samo to. Dragutin je pristao napisati i ovaj post (što je drugi “gostujući” post na TeaTimeu). I zato mu odmah prepuštam riječ, jer sam sigurna da ima popriličnu količinu informacija koju želi podijeliti s tobom.

Prije početka priče o putovanjima dobro je razlikovati tri različite vrste putovanja.

Turističko putovanje

Putovanje na kojem razgledavaš gradove i prirodu, sam dogovaraš smještaj i planiraš što ćeš raditi tijekom dana. Nekada ostaješ samo na jednom mjestu s ciljem da baš to mjesto upoznaš/razgledaš, nekada ti je to jedno mjesto “baza” od kuda onda posjećuješ okolne krajeve, a nekada svaki dan putuješ do sljedećeg grada. Često je to kombinacija ovih mogućnosti, a i kompromis između odmora/avanture koji želiš dobiti tijekom putovanja.

“Poslovno” putovanje (radionica)

Putovanje na kojem ti je dnevni sadržaj isplaniran, smještaj dogovoren, a više dana provodiš na istom mjestu. Za studente to su sve moguće radionice, kongresi i forumi

Radno putovanje

0vo je ona vrsta putovanja na kojem duže vrijeme provodiš na istom mjestu (nekoliko mjeseci do godine dana). To može biti bilo kakvo volontiranje, praksa ili rad.

Budžet je uvijek problem: kako putovati, a da ne bude preskupo? Ovdje je dan pregled prilika za putovanja koje imaš kao student, a koje ne zahtijevaju posebne novčane resurse i pružaju ti neprocjenjivo iskustvo. Pa krenimo redom.

Turistička putovanja

U grupi turističkih putovanja, osim klasičnih studentskih popusta na ulaznice i prijevoz autobusom/vlakom, nisam pronašao nikakve posebne studentske pogodnosti. Interrail je svakako jedna od opcija ako te zanimaju turistička putovanja, a istina je i da većina drugih studentskih putovanja ima u sebi jedan aspekt turističkih putovanja.

“Poslovna” putovanja (radionice)

“Poslovna” putovanja (radionice) su posebno zanimljiva kategorija za studente. Istina je da postoji puno više prilika nego što su ljudi inače svjesni.

EU projects Croatia i EU projects 2011 su Facebook grupe preko kojih se možeš prijaviti na projekte financirane sredstvima iz europskih fondova iz raznih područja. Jedino što trebaš učiniti je odvažiti se i prijaviti – plaća se neka simbolična naknada (20€), a troškovi tamo su pokriveni (čak se pokriva i dio troškova prijevoza).

EESTEC – studentska udruga iz područja elektrotehnike i računarstva koja ima svoju mrežu podružnica kroz cijelu Europu. Svaka od njih jednom godišnje organizira radionicu na koju se mogu prijaviti članovi iz ostalih podružnica. Na radionici su osigurani smještaj i hrana, a sudionici plaćaju prijevoz. S obzirom na velik broj podružnica, velik je i broj mjesta koje možeš posjetiti.

EESTEC je primjer udruge koja organizira radionice i razne interne konferencije i kongrese za studente iz područja elektrotehnike i računarstva, ali jednako tako postoje slične udruge iz drugih područja. Samo se trebaš raspitati i vidjeti postoji li nešto slično i na tvom faksu.

European Forum Alpbach (EFA) je fantastičan događaj koji svake godine okuplja izuzetne ljude na jednom mjestu. To je savršena prilika za sve one koji žele proširiti svoju mrežu poznanstava, koji se žele motivirati slušajući o tome što sve ljudi rade i koliko proaktivnih i pozitivnih ljudi ima. Kroz seminare i razgovore o raznim temama iz područja znanosti, politike, kulture i poslovanja zajedno se radi na idejama koje mogu naš svijet učiniti boljim mjestom. Svakako preporučam svima koji žele proširiti svoje vidike.

Sudjelovanje je skupo samo po sebi, a i sam boravak ondje nije jeftin (održava se u austrijskom selu u planinama). Ipak, postoje stipendije za koje se možeš prijaviti i mislim da studenti većinom tako i “upadaju”. Nude se različite stipendije koje pokrivaju sudjelovanje, smještaj, a neke čak i džeparac. Isplati se prijaviti i pokušati – ništa ne možeš izgubiti. Klub Alpbach Hrvatska (KAH) također dodijeljuje stipendije te je moguće prijaviti se i preko njih. Prijave započinju otprilike u trećem mjesecu.

Radna putovanja

Radna putovanja su meni osobno najdraža putovanja. Prilika da, ne samo posjetim neko mjesto, već da ga uistinu i doživim, upoznam kulturu i navike ljudi koji tamo žive.

Erasmus je izvrsna prilika za iskušati život vani. Nudi ti mogućnost da živiš i radiš u inozemstvu te iskusiš sve što uz to ide. Najčešće je teško financirati život u inozemstvu, posebno u zapadnim zemljama, ali za to opet postoje stipendije za koje se možeš prijaviti.
Gdje možeš otići na razmjenu ovisi o tvom fakultetu te njegovim sporazumima. Trebaš odabrati što želiš od same razmjene (priliku za iskustvo studiranja na “pravim” fakultetima, studentski život bez previše obaveza, upoznavanje nekog dijela Europe…) i samo se prijaviti.
U slučaju stručnih praksi, moraš se pobrinuti i samostalno pronaći praksu, a zatim se prijaviti za financiranje. Ovo je izvrsna prilika da eksperimentiraš, da pronađeš nešto u čemu stvarno uživaš, čak i ako nije najbolje plaćeno – uz ovaj program dobivaš stipendiju koja ti u tome pomaže.

Dakle, vrste Erasmus mobilnosti su:

  • Studijski boravak (studiranje)
  • Stručna praksa
  • Kombinacija stručne prakse i studiranja

IAESTE – udruga za međunarodnu razmjenu studenata prirodnih i tehničkih znanosti. Sjajna prilika za otići negdje dalje. Postoji širok izbor praksi i u Europi, ali velika prednost ove udruge je što ti nudi da posjetiš i neke udaljenije dijelove svijeta.

Tek kada izađemo iz Europe shvatimo koliko smo svi mi tu zapravo slični. Pravo iznenađenje i učenje dolazi kada izađemo iz tog okvira.

Prijave su u jesen, postupak rangiranja i odabira praksi traje do 2.-3. mjeseca, a prakse počinju od ljeta. Ja sam osobno dva puta bio na IAESTE praksi i oba puta mi je bilo izuzetno teško odlučiti se “za” i prihvatiti praksu, ali jednom kada sam proživio ta iskustva sam se pitao gdje mi je bila pamet i zašto sam uopće oklijevao. Veoma niska cijena, jedini je problem što kod većine praksi studenti plaćaju put, ali ni to nije nepremostiva prepreka.

Područje prirodnih i tehničkih znanosti je ograničavajuće za neke studente, ali ne bih se začudio kada bi bilo sličnih udruga i iz drugih područja.

AIESEC – najveća svjetska studentska organizacija. Kroz različite se programe možeš uključiti u razna volontiranja i prakse širom svijeta. Na njihovom portalu imaš pregled svih prilika koje se nude, a opet se samo trebaš odlučiti i prijaviti za nešto što te zanima. Izvrsna prilika za upoznati sebe, testirati neka od područja kojima se želiš baviti, a i otputovati, upoznati druge (daleke) dijelove svijeta i izaći iz svojih okvira. Preporučio bih, ako ti je cilj profesionalno se usavršiti, da pronađeš praksu koja te baš zanima, nema veze gdje je. Ako ti je cilj putovati i upoznati druge kulture onda otputuj što dalje, istražuj i uživaj.

*ATHENS programme – program studentskih razmjena koji ti omogućuje studiranje u drugom gradu tijekom jednog tjedna u kojem položiš jedan ispit. Sjajan koncept, ali ne postoji na Sveučilištu u Zagrebu. Ovo je prilika za one koji su na Erasmusu i njihovo “strano” sveučilište je uključeno u ovaj program.

I konačno, zaključak:

Sve je na tebi. Ne možeš reći da prilika nema, jer je ovdje navedeno samo njih 7-8, a to je tek početak. Samo moraš odlučiti i krenuti. Odaberi vrstu putovanja koja ti u ovom trenutku najviše odgovara, detaljnije prouči prilike koje se nude i samo kreni.

Najteže je reći onaj prvi “da”. Najteže se po prvi put prijaviti na radionicu u stranoj zemlji gdje nikoga ne poznaješ. Najteže je učiniti taj prvi korak. Ali kada to jednom prebrodiš, stvari krenu same od sebe.

Da mogu promijeniti jednu stvar iz svog studentskog života, počeo bih putovati ranije.

To su trenuci kada radimo na sebi, kada napredujemo i kada rastemo. To je taj izlazak iz comfort zone o kojoj svi pričaju, ali ju nitko ne zna prepoznati u svom životu. To je taj korak koji možeš učiniti da iskoristiš još više od svog studentskog života i izgradiš se kao osoba.

Putovanja su zakon. Putuj i ti!

Za sve dodatne informacije i pitanja slobodno mi se obrati na Facebooku ili mailu. 🙂

Dragec, hvala ti na svim ovim korisnim informacijama. Sigurna sam da ćemo te još viđati na TeaTimeu.

TeaTime: Inat je najbolji motivator

Tebi je lako.

Jer si iz Zagreba. Jer si završila fakultet koji je tražen. Jer odlično pričaš engleski. Jer imaš dobro plaćen studentski posao. Jer si imao prilike otići na Erasmus. Jer su o tebi pisali u novinama.

Tebi je lako. U svakom slučaju, lakše nego meni.

Izgovori kojima sami sebe tješimo. Umjesto da radimo.

 

E pa, upoznaj Andreu. Andrea nije rođena u Zagrebu. Andrea je upisala fakultet koji joj, i prema mišljenju njenih profesora, neće donijeti dobro plaćen posao. Ali Andrea ne traži izgovore. Nego radi. I uči. I napreduje. I stalno otkriva nešto novo. Nove ljude. Nove projekte. Nove prilike.

Andrea je danas u Zagrebu. Studira. Piše. I za portale i “za sebe” na blogu Razlivena tinta. I o njoj pišu u novinama. Iako nisu sve novine iste. A ona još uvijek čeka svoj članak u Glasu Istre. Jer “uspio si” tek kada izađeš u lokalnim novinama.

S Andreom sam pričala o razlikama između Zagrepčana i ljudi iz “manjih mjesta” i o tome jesu li ovi drugi uporniji. Manje razmaženi. Pričale smo i općenito o pisanju, ali i o bloggingu (jel to uopće izraz?) kao poslu. O tome zašto smo ludi za serijom Seks i grad. O znatiželji što se nalazi na tuđem tanjuru. I o uspjehu.

Ovo je čajanka za sve one koji znaju što žele. I na tom putu ne odustaju.

 

 

Sada mene i Andreu zanima što je za tebe uspjeh? Koliko god ta riječ bila “istrošena” ili u trendu. I tko po tebi više “grize”? Zagrepčani, Istrijani, Slavonci…?

Veselimo se vidjeti te u komentarima na blogu, Facebooku ili Youtubeu. Dvije smo, tako da pokrivamo sve platforme. 🙂

 

TeaTime: Želiš se osjećati kao Superman?

Christmas Lights

Ja: Osim toga, tijekom svih pet godina studija sam bila aktivna u studentskoj udruzi…

Jedan menadžer: Ajoj, zar i ti? Svi ste vi bili članovi neke studentske udruge i sada mislite da znate sve o životu.

Da, i to sam doživjela. Nakon što sam 6 godina slušala i govorila drugima da je članstvo u studentskoj udruzi glavna kompetitivna prednost i stavka koju svaki poslodavac cijeni u CV-u, doživjela sam da mi jedan od njih kaže da – to ništa ne vrijedi.

Da ti citiram dotičnog menadžera dalje: Koje su bile posljedice kada bi netko loše radio svoj posao – nikakve.

“Dok god ti egzistencija ne ovisi o tome što radiš, sve je to igra.”

A ja sam mu onda na to rekla – jedno veliko ništa. Ne osuđuj, iznenadio me! To je bio prvi put da netko na taj način komentira mojih 5+ godina u studentskoj udruzi, ogroman broj “radnih” sati, još veći broj napisanih mailova, sastanaka i projekata.

Sljedećih nekoliko dana sam, kao što to često radimo, vrtila taj razgovor u glavi i smišljala sve one cool stvari koje sam mu mogla reći da sam ih se sjetila na vrijeme.

I onda mi je sinulo. Pa on je u pravu!

Studentska udruga JE igralište. Na kojem nema posljedica. Ili su minimalne. I to je razlog zašto ih volimo. I zašto dan danas nagovaram svakog studenta kojeg znam da se uključi u barem jednu.

Mi ljudi (kao i svi ostali sisavci) najbrže učimo kroz igru. A studentske udruge su igralište na kojem možeš isprobati različite igre, testirati sve svoje ideje i pronaći tim ljudi koji ih je, u svakom trenutku, spreman realizirati zajedno s tobom. (O studentskim udrugama ću ti pisati u 2017.-oj, a do tada samo dvije riječi – neprocjenjivo iskustvo.)

Nina

Sa mnom se slaže i Nina. Da, ona ista Nina o kojoj si već čitao. Jedna od mojih najstarijih frendica i moj osobni konzultant za sva psihološka pitanja. “Na poslu se od tebe često očekuje da već dođeš s nekim znanjem, očekuju se rezultati i rizik je velik. A kada volontiraš smiješ progriješiti. Štoviše, poželjno je. Jer to znači da učiš. Sve što ti kao volonteru treba su dobra volja, trud i spremnost na pogreške.”

Danas za tebe imam jednu posebnu čajanku. O volontiranju. I o načinima na koje možeš darovati svoje vrijeme (koje i ti i ja inače ljubomorno čuvamo). I odgovaramo na pitanje zašto bi to itko radio? Sudjelovao u studentskim udrugama, volontirao u azilima ili pomagao očuvati kulturnu baštinu. Besplatno!

Ako te zanima zašto se Nina osjeća kao Superman (ili Superwoman) i kako je volontiranje promijenilo njen život, pogledaj najnoviji TeaTime.

A sada kada si pogledao čajanku, mene i Ninu zanima jesi li ikada volontirao, gdje i najvažnije, zašto?

Veselimo se tvojim odgovorima (ovdje na blogu i na Youtubeu). Možda baš tvoj komentar inspirira nekog drugog da pokloni svoje vrijeme. Što je najvrjedniji poklon od svih.

I na kraju, Nina i ja ti želimo da se što češće osjećaš kao Superman. A volontiranje je jedan od najbržiš puteva do tog crvenog plašta. Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu.

TeaTime: Kako ćeš (napokon) saznati što želiš?

Ne znam što želim raditi u životu...

Želim raditi. Želim pokrenuti nešto svoje. Želim stvoriti nešto korisno. Želim pomagati ljudima. Želim svijet učiniti boljim mjestom.

Sve sam ove izjave, u različitim verzijama, na različitim jezicima, čula na desetke puta. Očito je to priča naše generacije. Želimo mijenjati svijet. Ali ne znamo od kuda početi.

I zato pričamo. I planiramo. I gledamo puno motivacijskih videa. I čekamo da nam ta ideja padne s neba. Barem je tako izgledalo moje planiranje budućnosti sve do prije 3 mjeseca, kada sam jednostavno odlučila prestati pričati o svojim idejama. I početi ih realizirati.

Rekla bih da se sada nalazim negdje na prijelazu između thinkera i doera.

I nisam sigurna hoću li ikada u potpunosti prijeći u tu drugu skupinu. Jednostavno nije dio mog karaktera. Ali zadovoljna sam sve dok uspješno balansiram tu negdje na sredini. A tri stvari koje mi u tome pomažu želim podijeliti s tobom.

TeaTime čajanka - kako saznati što želiš

Reci da

Što češće. I bez razmišljanja.

Protekla dva tjedna sam provela u Litvi na jednom Train the Trainer događanju. Savršena prilika za vježbanje ove navike. Trudila sam se biti prva koja diže ruku i prva koja viče “da” na svaku ideju. U nekim trenucima mi se nije dalo jer mi je, citiram „hladno i bole me noge“. Ali bilo je trenutaka u kojima sam se natjerala reći „da“ i to mi je do sada donijelo divno i neočekivano prijateljstvo, potencijalnu poslovnu suradnju i malu javnu sramotu u obliku natjecanja u broju sklekova – samo ću reći da se nisam proslavila.

Ali svaki od tih događaja mi je dao jasniju sliku onoga što želim raditi. Ili još bolje, onoga što ne želim.

Ako te zanima usvajanje ove navike, predlažem da poslušaš govor majstorice. Tko zna gdje te jedno maleno „da“ može odvesti.

Prihvati da ne postoji samo jedna ideja

Ja sam čekala na tu savršenu, dobitnu, originalnu ideju, koje se još nitko nije sjetio i koja će biti moj brzi put do uspjeha. Pogodi što – nije došla. A sve sam sigurnija da ni neće. Jer ne postoji jedna ideja. Svaka ideja je dobra ideja. Dok god te veseli i dok god postoji netko kome služi. A kada te ideja prestane veseliti – pronađi drugu.

Zamisli poslovni svijet kao igralište. Na igralištu ti nitko ne kaže da ako prvoga dana odabereš tobogan, moraš na njemu provesti i svaki sljedeći dan. Isprobaj kakav je osjećaj spuštati se toboganom. Ako ti se ne sviđa, isprobaj vrtuljak. I vrti se dok god te to veseli, a zatim slobodno prijeđi na nešto drugo.

Tea Time je moj način da isprobam kakav je osjećaj zvati se blogericom. Istovremeno se u poslovnom svijetu predstavljam kao voditeljica projekata i kao trenerica. A igram se i s idejom poduzetništva. Dok god je zabavno i dok god me veseli…

Prati zavist

Zanimljiv i neobično koristan savjet. Wikipedia kaže:

"Zavist je negativan osjećaj prema drugima koji imaju nešto što smatramo da pripada nama."

Ako ne znaš što želiš, prati zavist. Idealno bi bilo kada ju nikada ne bismo osjećali. Ali tko je od nas idealan? Jesi li ikada osjetio ovaj osjećaj? Prema kome?

Ja jesam. Prema ljudima koji imaju fleksibilan raspored i puno slobodnog vremena. Prema ljudima koji pišu. Prema ljudima koji imaju hobije koji ih čine sretnima. Sve dok nisam odlučila sve to stvoriti i u svom malom svijetu. Osjećaj zavisti mi je bio najbolji pokazatelj onoga što želim, a još uvijek nemam.

 

A ako te ova tri savjeta ne maknu s mrtve točke i ne dovedu te korak bliže onome što želiš, postoji nešto što sigurno hoće. Prva TeaTime epizoda, tzv. čajanka, je (konačno) ugledala svjetlo dana. I upravo ovo je tema o kojoj smo Ivan i ja razgovarali. Ako te zanima priča nekoga tko je prestao razmišljati, donio odluku, upustio se u poduzetništvo i pritom radi ono što voli – klikni play.

A sada mene i Ivana zanima što ti misliš? Koja je jedna stvar koja ti je zapela za uho? Postoji li nešto što te zanima, a na što Ivan možda nije odgovorio tijekom intervjua?

S obzirom na to da je ovo problem s kojim se svi susrećemo i vjerojatno najčešća tema o kojoj diskutiramo na kavama, slobodno podijeli ovaj video s prijateljem kojem bi mogao pomoći. Možda baš zahvaljujući tebi konačno donese tu odluku i pokuša. Tko zna gdje ga to može odvesti?

A do tada ti i Ivan i ja želimo što više smijeha i zabave. Dva glavna sastojka dječjeg svijeta. Jer svi smo mi djeca.

Za dodatne primjenjive ideje i alate – prijavi se na TeaTime newsletter.